LJUBAV KAO IDEJA
Možete li zamisliti kakav bi život ljudi bio bez ljubavi? Mnogi bi rekli da bi time bilo manje problema na svetu, a mnogi da ljudski život ne bi imao smisla.
Kada bi se ljubav mogla uzeti u ruke, staviti u jednu od ove dve kategorije, ljudi bi se mogli lako opredeliti kakav život žele živeti. Dakle, za život bez ili sa ljubavi.
Ne čini li vam se, iz prve ruke, da bi se lakše u životu snašli oni koji su odabrali život bez ljubavi? Srećom, nije tako, jer se većina ljudi odlučuje za ljubavni život.
Ljubav kao ideja i kao pojava toliko je mistificirana da nedostatak jasnih pojmova i reči preciznijeg značenja onemogućuju jasno komuniciranje o ovoj pojavi.
Postavlja se pitanje zašto je to tako ako znamo da bogatstvo jednog jezika to može omogućiti? Baš zato što je opšte prihvaćena predrasuda da su emocije i ljubav nešto neobjašnjivo.
Savremeni čovek opire se podleći emocijama, opire se upasti u vlast ljubavi, kako ga ljubav ne bi zavela ili njim zavladala. Ako ovako gledamo, logičan je strah i stid od vlastitih osećaja, koji se zbog toga skrivaju pred drugima.
Nerazumevanje vlastite osećajnosti vodi u nerazumevanje i tuđe osećajnosti!
Mi, odrasli, znamo da ne postoji samo jedna ljubav, već brojni tipovi ljubavi. Dete to ne zna, odrastanjem se suočava sa raznim pojavama te se iz tog razloga obraća svojim roditeljima sa željom da mu pojasne što je to ljubav, a roditelji na većinu pitanja odgovaraju uvek istim odgovorom – to je ljubav!
Na taj način reč ljubav postaje preobuhvatna i ono što sadrži predstavlja puno različitih značenja koja se isprepliću.
Dokaz tome je da mi i u odrasloj dobi ne znamo što druga osoba misli kad kaže reč ljubav.
Ova reč, ukoliko želimo jasnu komunikaciju, postaje potpuno neupotrebljiva. Tu leži vrhunac mistifikacije jer se stvara iluzija da je sve oko ljubavi - jasno i određeno.
Kao da se pojedina značenja ljubavi podrazumevaju!
Podrazumevanje je jedino i moguće jer ne možemo uvek istraživati šta je osoba pod rečju ljubav mislila, a koje je neretko izvor nesporazuma.
Zamislite kada bi u našem rečniku postojalo barem 100 reči koje opisuju ljubav kao pojavu, snalaženje u ovim pojmovima bi zasigurno bilo bolje, a time komunikacija jasnija. Budući da u našem jeziku ne postoje reči koje jasno opisuju neke pojave u ljubavi prisiljeni smo sami za sebe otkriti ta posebna značenja s kojima smo suočeni.
Zato je ljubav, pored njene važnosti u svakodnevnom životu, više od 2000 godina, ostala misterija!
BOJANA SIMEUNOVIĆ
Kada bi se ljubav mogla uzeti u ruke, staviti u jednu od ove dve kategorije, ljudi bi se mogli lako opredeliti kakav život žele živeti. Dakle, za život bez ili sa ljubavi.
Ne čini li vam se, iz prve ruke, da bi se lakše u životu snašli oni koji su odabrali život bez ljubavi? Srećom, nije tako, jer se većina ljudi odlučuje za ljubavni život.
Ljubav kao ideja i kao pojava toliko je mistificirana da nedostatak jasnih pojmova i reči preciznijeg značenja onemogućuju jasno komuniciranje o ovoj pojavi.
Postavlja se pitanje zašto je to tako ako znamo da bogatstvo jednog jezika to može omogućiti? Baš zato što je opšte prihvaćena predrasuda da su emocije i ljubav nešto neobjašnjivo.
Savremeni čovek opire se podleći emocijama, opire se upasti u vlast ljubavi, kako ga ljubav ne bi zavela ili njim zavladala. Ako ovako gledamo, logičan je strah i stid od vlastitih osećaja, koji se zbog toga skrivaju pred drugima.
Nerazumevanje vlastite osećajnosti vodi u nerazumevanje i tuđe osećajnosti!
Mi, odrasli, znamo da ne postoji samo jedna ljubav, već brojni tipovi ljubavi. Dete to ne zna, odrastanjem se suočava sa raznim pojavama te se iz tog razloga obraća svojim roditeljima sa željom da mu pojasne što je to ljubav, a roditelji na većinu pitanja odgovaraju uvek istim odgovorom – to je ljubav!
Na taj način reč ljubav postaje preobuhvatna i ono što sadrži predstavlja puno različitih značenja koja se isprepliću.
Dokaz tome je da mi i u odrasloj dobi ne znamo što druga osoba misli kad kaže reč ljubav.
Ova reč, ukoliko želimo jasnu komunikaciju, postaje potpuno neupotrebljiva. Tu leži vrhunac mistifikacije jer se stvara iluzija da je sve oko ljubavi - jasno i određeno.
Kao da se pojedina značenja ljubavi podrazumevaju!
Podrazumevanje je jedino i moguće jer ne možemo uvek istraživati šta je osoba pod rečju ljubav mislila, a koje je neretko izvor nesporazuma.
Zamislite kada bi u našem rečniku postojalo barem 100 reči koje opisuju ljubav kao pojavu, snalaženje u ovim pojmovima bi zasigurno bilo bolje, a time komunikacija jasnija. Budući da u našem jeziku ne postoje reči koje jasno opisuju neke pojave u ljubavi prisiljeni smo sami za sebe otkriti ta posebna značenja s kojima smo suočeni.
Zato je ljubav, pored njene važnosti u svakodnevnom životu, više od 2000 godina, ostala misterija!
BOJANA SIMEUNOVIĆ
Коментари
Постави коментар